Dražen Forgač nalazi se na Floridi, u glavnoj dvorani American Top Teama, sa svoja dva borca. U pitanju su trenutno možda i najveći hrvatski MMA potencijali, Filip Pejić i Ivan Erslan. Tim smo putem s njim porazgovarali, prošavši kroz tu temu, ali i kroz još nekoliko stvari koje se tiču zagrebačkog ATT-a, njegovih boraca i budućih planova samog Dražena. Prokomentirali smo i trenutnu situaciju na regionalnoj sceni.
Mjesec dana trajati će pripreme hrvatskih boraca na Floridi. Oni su u Coconut Creek pristigli 27. veljače te će 27. ožujka krenuti natrag za Zagreb. U novoj ATT dvorani prolaze treninge s najboljim borcima svijeta, u trenutno najboljem i najuspješnijem timu svjetskog MMA-a. Iako trenutno imaju tek Amandu Nunes kao UFC prvakinju, teško da će to tako ostati još dugo vremena, budući da ATT uvjerljivo vodi po broju boraca unutar službenog UFC rankinga i njihovi borci imaju najveći postotak pobjeda od svih većih MMA timova. U takvom okruženju nije teško napredovati.
Dražen Forgač pronašao je vremena s nama porazgovarati o tom cijelom iskustvu, no nismo se zadržali samo na tome. Kako je proteklo određeno vrijeme otkako smo odradili temeljitiji razgovor s glavom zagrebačkog American Top Teama i nekadašnjeg Croatia Combat Academya, krenuli smo od početka te smo prošli kroz nekoliko aktualnih tema vezanih uz sam ATT, ali smo se dotakli i regionalne scene.
Iza tebe je jedna vrlo aktivna 2018. godina, kao treneru, kao voditelju tima i kao organizatoru. Što bi naveo kao najvažnije trenutke u posljednjih godinu dana, a da su se dogodili oko ATT-a? Koga bi volio posebno istaknuti kao nekog od svojih boraca tko je u 2018. godini iskočio?
“American Top Team Zagreb ove godine slavi četiri godine postojanja i mogu reći da napokon ubiremo plodove kvalitetnog i predanog rada. Apsolutni smo lider u MMA sportu u državi i brend prepoznat kako od ljudi koji djeluju u sportu, tako i izvan njega. Amaterski tim je uvjerljivo najbolji u državi, što me posebno veseli jer bez novih boraca nema razvoja ni napretka MMA kao sporta. Kod profesionalaca, Ivica Trušček ima odličnu godinu iza sebe i istinski mi je drago što je tako jer on to i zaslužuje. Ponovno je postao prvak WFC-a, promocije u kojoj je i ostavio najveći trag u karijeri. Također naš borac iz Libanona, Ahmed Labban, postaje sve veća zvijezda na Bliskom istoku, pogotovo nakon zadnje pobjede na priredbi Abu Dhabi Warriors. Najbitnije je da borci konstantno napreduju, što je zasluga cijelog tima.”
Filip Pejić nije se borio cijelu godinu, no znamo da je naporno trenirao i da je nesretno ostao bez borbe na FFC-u. Gdje si najviše kod njega primijetio napredak, kako s borilačke tako i s mentalne strane?
“Da, imali smo tu situaciju s otkazivanjem borbe praktički dan prije priredbe. Protivniku je otkriveno proširenje žile u mozgu i bio je primoran otkazati borbu. Šteta, jer je Filip bio vrhunski pripremljen. Mišljenja sam da je upravo ovaj kamp na Floridi ono što je Filipu potrebno da posloži prioritete u životu, da shvati koliko je zapravo dobar i što sve može postići u sportu. MMA je izrazito zahtjevan i težak sport, a istovremeno su borci slabo plaćeni, ponekad nema borbe na vidiku i borac jednostavno ne vidi smisao. Ali kad vam usred sparinga dođe Conan Silveira, glavni trener najbolje dvorane na svijetu, i pita zašto Filip nije u UFC-u te da mu je tamo mjesto, onda shvatite da ste na pravom putu. Filip je sada motiviraniji nego ikad i uz neosporni talent uspjeh neće izostati.”
Filip je sad dogurao do KSW-a. Možeš li nešto reći o ugovoru kakav je potpisao te o ambicijama s kojima kreće u tu avanturu? Već prvi protivnik mu je ozbiljan borac.
Ugovor je na četiri borbe, s tim da je treća borba za titulu, naravno ukoliko će u prve dvije biti uspješan. Što se tiče prvog protivnika, radi se o Poljaku Filipu Wolanskom koji je kompletan borac i ne smije ga se podcijeniti.”
Ivan Erslan doživio je u Las Vegasu prvi poraz u karijeri. Koliko ga je to usporilo u nekom napretku, ali i koliko je naučio iz jedne takve borbe?
“Ne mislim da je poraz usporio Ivana u napretku, zapravo mislim da ga je ubrzao jer je shvatio da je nužno biti 100% posvećen sportu ukoliko želi napraviti velike stvari. Ivanov napredak od tada je ogroman. Posebno u kondicijskom dijelu, za što zasluge pripadaju prof. Marinu Bašiću i kondicijskom treneru Petru Varoščiću koji je odradio strašan posao.”
Trenutno ste na Floridi u ATT-u. Kakvi su dojmovi?
“Trenutno smo na Floridi i treniramo u glavnoj dvorani American Top Teama. Uvjeti i atmosfera su nezamislivi dok ne vidite svojim očima. Bio sam u staroj dvorani, ali ovo sad je još dva nivoa iznad. Na jednom hrvačkom treningu izbrojao sam preko šezdeset vrhunskih boraca, od čega gotovo četrdeset iz UFC-a. Uostalom dovoljno je pogledati rezultate American Top Teama u posljednje vrijeme, melju sve redom.
Kako ste prihvaćeni, kako su se dečki snašli i s kim zapravo najviše rade na treningu?
“Dečki su u dvorani primljeni vrhunski, onaj #attfamily nije samo floskula. Ovdje smo kao doma i to se osjeti u odnosu trenera i drugih boraca prema nama. Filip najviše trenira s Renatom Moicanom i Enriqueom Barzolom, dok Ivan uglavnom sparira s King Mo Lawalom i Jordanom Youngom (Bellator 10-0). Na hrvanju i grapplingu se izmjenjuju sa svima i ide im više nego dobro. Naš trener hrvanja Sabit Handanagić može biti ponosan. Ogromna je prednost što je na Floridi moj veliki prijatelj i čovjek koji je doveo ATT u Hrvatsku, Narcis Mujkić. On je dečkima omogućio tretman na razini UFC prvaka. Od privatnih trenera za kondiciju i grappling, dodataka prehrani, cryo terapija, infuzija za oporavak itd. Moja je želja da i drugim vrhunskim borcima iz regije omogućimo dolazak ovdje, jer će bez toga teško uspjeti na ozbiljnijem nivou. Razni menadžeri im uzimaju 20%, pa čak i 30% od borbi samo zato jer im “dogovore” borbu, a zapravo znaju nešto engleskog i imaju mail ili Facebook. Cijenim ljude koji u sport ulažu vrijeme i novac, posjeduju dvorane ili promocije, koji se brinu o borcima jer znam da to nije nimalo lako.”
Što bi naveo kao glavnu razliku treninga u Zagrebu i treninga na Floridi?
“Što se tiče razlika između ATT-a Zagreb i glavne dvorane na Floridi u samoj koncepciji treninga i trenerskom dijelu nema prevelike razlike. Razlika je u tome što borac ovdje u svakoj kategoriji ima deset ili petnaest vrhunskih trening partnera koji ga guraju da daje sve od sebe i da napreduje. To su profesionalci u pravom smislu te riječi, sve se vrti oko treninga i toga kako dan završiti bolji nego što si bio ujutro. Jednostavno ste u potpuno drugom okruženju i maksimalno fokusirani na sport.”
Rad s mlađim kategorijama vam je također važan. Osvojeno je podosta medalja. Koga bi tu htio izdvojiti, kao nekoga od trenera tko potpisuje te rezultate, ali i neke borce o kojima bismo tek trebali čuti veće stvari?
“Da, dosta pažnje posvećujemo amaterskim borcima i mladi dečki koji se žele baviti MMA-om u našem timu imaju sve uvjete za razvoj. Najveći dio posla s njima odrađuju Saša Drobac i Stipe Todorić. Imamo nekoliko izrazitih talenata, gdje treba izdvojiti Denisa Lovrića, Luku Pavlovića, braću Andriju i Šimuna Poje, Andreja Jazvu te Marka Čupurdiju.”
Kako bi opisao situaciju u regiji, što se tiče boraca, ali i promocija? U Hrvatskoj svi znamo da postoji kriza, no u Srbiji scena cvijeta. Megdan puni dvorane, SBC radi sjajnu stvar i postaje borcima postaja pred UFC, CFL se emitira na nacionalnoj televiziji te su tu i neke manje promocije. Slovenski WFC je također opet oživio, no za Hrvatsku možemo reći da je stanje nikad gore.
“Situacija je takva da je Hrvatska, koja je oduvijek bila lider u regiji, ostala bez ozbiljne organizacije. Na svu sreću, FFC uskoro kreće s eventima u Las Vegasu, ali potrebna nam je i ozbiljna domaća organizacija ukoliko želimo nivo MMA sporta podići na višu razinu. Što se tiče regionalne scene znam da Srbi rade odličan posao. Imaju nekoliko organizacija koje održavaju priredbe i popularnost MMA-a tamo raste iz dana u dan. Poznato je da od regionalnih boraca preferiram Duška Todorovića koji je borac za velike stvari. Od domaćih boraca tu je svakako Ante Delija, kojeg samo ozljede sprečavaju da napravi uspjeh na velikoj sceni.”
Znamo da i ti puno radiš, ali i da nešto pokrećeš po pitanju popravljanja situacije. Možeš li nam samo ukratko dati neke prve informacije?
“Za sada se moja aktivnost svodi na organiziranje amaterskih turnira, a za sve ostalo morati ćemo pričekati nekoliko tjedana dok ne obavim završne pregovore. Radi se o ozbiljnom projektu i zbilja sam uzbuđen oko te cijele priče.”
