Meč koji je odradio protiv Tadije Majića u polufinalu završnice FFC Futuresa je ušao u povijest kao vjerojatno najbolji MMA dvoboj te čitave serije turnira. Bio je to pravi rat, nije se radilo samo o sportskom obračunu. Bitka nakon koje niti poraženi, niti pobjednik, nisu mogli nastaviti natjecanje u samom finalu.
Nažalost, Sašu Drobca smo nakon tog sjajnog dvoboja u borilištu gledali još samo jednom – na FFC-u 20 u zagrebačkoj Ciboni kada je ukrstio rukavice s kasnijim prvakom Robertom Soldićem. Prošlo je više od dvije godine od te priredbe, a regija i dalje nestrpljivo iščekuje hoće li se jedan od najvećih talenata općenito u velter kategoriji vratiti u profesionalni ring.
Drobac je u međuvremenu počeo raditi kao trener u svom American Top Teamu u Zagrebu. Svoje kvalitete i svoje neosporno znanje sada prenosi na druge.
Je li to njegova budućnost ili ga “svrbi” povratak u ring, otkrivamo u najnovijem velikom intervjuu na Fight Siteu. U razgovoru koji slijedi ovaj danas 24-godišnji mladić je otkrio razloge dugog pauziranja, prisjetio se posljednjih profesionalnih nastupa, analizirao je trenutačnu situaciju na svjetskoj borilačkoj sceni te je prognozirao meč između Miočića i Ngannoua na UFC-u 220 u siječnju…
Krenimo odmah “u glavu” jer publika sigurno čeka ovaj odgovor. Kada ćemo ponovno gledati Sašu u MMA borilištu? Posljednji nastup si odradio još 2015. godine…
“Tako je, nisam se borio sad već više od dvije godine i žao mi je što nisam odmah tražio revanš sa Soldićem jer je to jedina borba koja me zanima. Mislim da ću odraditi još sigurno jedan meč za publiku i sebe, a ako me želite vidjeti prije dođite do dvorane jer tamo sam stalno.”
U međuvremenu si počeo raditi i kao trener. Što voliš kod tog posla?
“Trenerski posao je isti kao i svaki drugi, a da bi bio dobar u njemu moraš ga raditi sa strašću i voljeti svaki dio njega. Pred sobom imaš ljude koji su došli nešto naučiti, a najbolji dio ovog posla je prenošenje svog znanja na druge i njihova implementacija toga u treningu, sparingu ili meču.”
Tvoj najupečatljiviji meč je bio onaj protiv Tadije Majića na FFC Futuresu u Opatiji. Slavio si u tom sjajnom dvoboju, ali zbog ozljeda niti ti, niti on niste mogli nastupiti u finalu. Možeš li se prisjetiti tog rata?
“Sva sreća posljedice nisu toliko velike pa se i dalje sjećam tog meča. Šalu na stranu, taj meč neću nikad zaboraviti, za mene je to bio najbitniji meč u karijeri. Iza njega stoji malo duža priča, a Tadija i ja se znamo još iz osnovne škole. Recimo ovako, Tadija je bio kvartovski dečko jedan od najjačih na kvartu i svi smo ga se bojali i respektirali ga. Bilo je raznih situacija gdje smo se skoro potukli na ulici, ali ja nisam nikad htio prihvatiti tu borbu i rekao sam mu ako ćemo se mi ikada boriti to će biti u ringu ili kavezu. Nakon nekoliko godina našli smo se na finalnom turniru FFC Futures-a i tako odradili naš dugo očekivani meč i bome je bio pravi meč. Poslije svega nas dvoje smo ostali dobri prijatelji, te i dalje imam poštovanje prema njemu.”
Koji je bio razlog što se posljednjih godina nisi natjecao?
“Najveći razlog je bio gubitak motivacije za profesionalnu karijeru i jako puno bliskih ljudi me molilo da se više ne borim i da mislim na svoje zdravlje, a uz to su me udaljile konstantne ozljede koje i dan danas imam ili ih zadobijem tijekom priprema. Iako to nije umanjilo moju želju i ljubav prema natjecanju, bez toga ne mogu i zato sam se natjecao na nekoliko kickboxing i grappling turnira u zadnje dvije godine. Tako da sam uvijek spreman za povratnički meč ako do njega dođe.”
Često se može čuti da trenerski posao u nekim segmentima odmaže samom borcu jer gubi fokus na ono što bi trebao biti, a to je moderni gladijator i ubojica u borilištu. Ima li istine u tome?
“Nažalost nikad nisam niti bio ubojica u borilištu i to je moj najveći minus. Da kod mene postoji ludost i agresija koju ima moj jako dobar kolega Pejić, mogu vam samo reći da bi vjerojatno sada već bio u UFC-u. Ono u čemu ima istine što se tiče trenerskog posla je da počnete obraćati pozornost na detalje, vidite neke stvari u situacijama koje kao borac niste primjećivali i tu dolazi do napretka u trenerskom i borilačkom aspektu.”
MMA sport se brzo mijenja. Svake nove godine vidimo neke novotarije i inovacije kao posljednje “low kickovi” u potkoljenicu, ranije prednji udarac nogom… Koje su najnovije zanimljivosti i tehnike na kojima radite u ATT-u?
“ATT je zasigurno najbolja dvorana za MMA u Zagrebu. Prilika da odradite sve segmente borbe kroz cijeli tjedan na jednom mjestu s vrhunskim trenerima iz svakog područja. Kod nas u dvorani je konstantni napredak u fundamentalnim aspektima borbe, kroz kretnju i promjene kuteva dolazimo do nekih naprednih kombinacija. Podučavamo tako da prijelaz između borbe u stand upu i borbe na parteru bude fluidan te da na svakom području imaju široko znanje koje mogu primijeniti u borbi ili samoobrani.
Koja god tehnika se primjenjuje u UFC-u nama nije strana i napredujemo sukladno kako se razvija i sam sport. Ako ste vidjeli neku tehniku koju želite naučiti slobodno dođite, pitajte i sa zadovoljstvom ćemo vas naučiti.”
Koje od talentiranih regionalnih boraca vidiš kao uspješne u svjetskim razmjerima u bliskoj i daljnjoj budućnosti?
“Veliku budućnost vidim u svojim timskim kolegama i sparing partnerima. Filip Pejić je čisti borac s ‘killer’ instinktom i ima jednu od najboljih reakcija, a njega ćete uskoro opet gledati u UFC-u to je sigurno. Zatim Ivan Erslan vrhunski teškaš, koji napreduje jako brzo u svim segmentima, a protivnici mu otkazuju mečeve. Trebam li još što reći? Također nam je u tim došao i Luka Čurković koji bi mogao napraviti velike stvari.
Što se tiče boraca van dvorane izdvojio bih Luku Jelčića koji je po meni jedan od najboljih boraca iz Hrvatske i pred njim su velike stvari u Bellatoru ili UFC-u. Da ne zanemarimo ima još jako puno boraca iz Slovenije, Srbije, te BiH-a koji rade na svjetskoj razini te se vidi konstantni napredak i koliko je ubiti ova balkanska scena jaka u borilačkim sportovima.”
Kamo prema tvom viđenju ide UFC? Rade li od promjene vlasništva dobar posao ili su krenuli u krivom pravcu?
“Mislim da UFC napreduje u svakom pogledu, samo kad pogledamo da su ga novi vlasnici kupili za 4 milijarde dolara, a s time da je u počecima vrijednost bila 2 milijuna dolara pokazuje nam da je pred UFC-om još puno toga. Što se tiče samog marketinga i nekih matchupova rade jako dobar posao, a uz to izgradnja UFC instituta u Vegasu podiže cijeli sport na jedan veći nivo. Ovaj sport je velika industrija i sve se mijenja iz godine u godinu, stalno dolaze novi prvaci svake kategorije i ovo je zasigurno najbrže rastući sport u svijetu, a UFC najbolja organizacija.”
Slijedi nam mega meč između Miočića i Ngannoua. Tko pobjeđuje i zašto? Možeš li analizirati ovaj dvoboj.
“Nekako mislim da će taj dvoboj ići na više rundi. Stipe po meni ima bolji cardio i kvalitetniji je borac u stand upu. Iako bi mogao ić na hrvanje i rušenja kako bi izmorio Ngannoua i smanjio njegovu udaračku snagu, te završiti meč GNP-om. Ngannou je pokazao koliko je opasan i neće biti lagan zalogaj za Stipu. Vidim Stipinu pobjedu tehničkim nokautom u 3. rundi.”
Imaš li borilačke uzore kojih se često prisjetiš i čiji put bi volio slijediti?
“Ne oslanjam se na puteve kojima su išli drugi borci, jer mislim da svatko ima svoj put do uspjeha. Ako moram birati najviše bi se ugledao na GSP-a kao borca i osobu.”
Gdje ćemo Sašu gledati za 10 godina?
“Nikad nisam gledao previse godina unaprijed, pa mi je dosta teško odgovoriti na ovo pitanje. Mislim da ću uživati u životu i raditi ono što volim, biti okružen dobrim ljudima i s njima raditi velike stvari. Nadam se da ću imati priliku i za 10 godina odraditi intervju s vama pa da vidimo kako smo napredovali i koliko su se promijenile stvari u borilačkom svijetu i vlastitom životu. Do tad želim svim čitateljima sretne blagdane i puno uspjeha u Novoj godini!”
